субота, 29. август 2015.

Dragi sugrađani,

Na raskršću vekova, između prolaznosti i večnosti,
naša budućnost čeka na uputnost.

Sa čašću Begova, putem odanosti i spremnosti,
sadašnju zloslutnost menjajmo za budnost.

Pod vlašću kmetova, ispraznosti i nestalnosti,
i nadobudnost vlada kao bludnost.

Hodočašću vekova, irealnosti i teatralnosti,
prispelo je vreme da se preokrene...



Prezentacija

Prezentacija ova Božanskog je kova;
otadžbinu svoju svi gradimo sada.
Dokumentacija poslanstva ideal je snova,
za sudbinu tvoju peva se balada.

Pesma samog Raja do Neba sve vodi;
Česma Božja spaja i crno i belo.
Note njene ljubav, sama, ovde rodi,
ko te njom dobije, alal mu je delo!

Iz Riznice Raja dolazi ti ona,
za budućnost svetlu otadžbine tvoje.
Izvidnice neka lupaju u zvona,
jer uputnost vredi kad nebo svetlo je!




Iz riznice Nebeske mudrosti

Živa i inteligentna bića Može da Stvori samo Živ i Inteligentan Stvoritelj (jer, prirodno, niko ne može da nam pruži ono što sam nema).

Tvar bez Tvorca borba je bez borca (posledica bez uzroka poledica je pre roka: tokom leta ona ti ne smeta - jer je nema, te si bez problema - ali tvar jeste prava stvar: k'o borac u borbi i Tvorac u tvorbi)

Onaj Što nas jednom Stvori lako smrt Obori, te za poštenje sledi vaskrsenje (kad se držiš časti i smrt mora pasti).

Život nije stvoren da bude pokoren (do poslednjeg daha živiš ga bez straha, ali strah od smrti - KO će ga Zatrti).

Kada je Bog Stvarao Zlog je i Očarao (estetika je kao etika: krasi dela da spasi tela)
Uz delo ljubavi telo ne gubavi; kad joj se preda jad mu se ne da.

Pasterov zakon nije gangsterov zaklon (postojanje Boga odstojanje je zloga; za zlotvora eto zatvora).

Gde ima poraženih - nema pobednika (gde su jedni pogaženi, tu su svi poraženi).

Ko se takmiči pobedom se diči; ko se čašću nosi pobedu odnosi (i bez borbe pune su mu torbe, jer bližnjeg kad štediš i čast si zavrediš).

Bogatstvo - kad stoji, uzalud se broji (isprazna je slava kazna ludih glava, jer zalud moljen retko biva voljen).

Ko bližnjem daje sreću ne izdaje (najmanje jedan tada nije bedan).
A od srca dato navrca i zlato (spas je poštenja kompas Vaskrsenja, te ko bližnjeg ljubi sebe ne pogubi).

Koga ego steže za presto se veže, a ko čast ti daje vlast mu i pristaje.
Ko sebe slavi tebe zapostavi, a prijatelj pravi i portfelj ostavi.

Ko sebe pobedi gubitak mu vredi :-) (život bez greha tad* je ćivot peha).
* Kad ga sam ne živiš samo mu se diviš (a to je tvoj peh - mrtav nek' je greh).



Venac

Na zgarištu - tvom, Srbijo,
kao na stratištu nastavamo sada.
Moral tvoj se nekud izgubio;
mural, zato, slika mu balada.

Ta je slika poetskoga tipa,
da je dika svakome ko hoće,
da i ona, poput arhetipa,
Vasiona bude, da beremo voće!

Rajskog ploda iz svemirskog broda,
zmajskog roda niko ubrat' neće!
Karakteri, uvek, jesu nepogoda,
kad dilberi krojači su sreće!


II

Za Srbiju, sada, ginu Sveštenici,
Utopiju da bi Kosmosu priveli.
Venac pletu Niskoj stepenici;
studenac nek' poji kad to Gospod Veli.

Svi zajedno, stoga, prenimo se odmah,
jer svejedno nije šta će s' nama biti!
Pesmu ovu piše odmetnuti monah;
Česmu vode bistre više neće kriti!

Adventisti nek' su na gordoj im listi,
k'o statisti žmurke istoriju grade!
Jer sluga je sebi ko se zlu kopisti,
al' poruga Bogu uzrok je opsade.


III

NJihove će Crkve opsadu da trpe,
pikove će dame sve da iznenade!
Iz Riznice neba vodu neka crpe,
jer prznice čeka lek Rajske balade.

Kraj je Sveta, sada, na obzorju nama;
Raj nek' cveta odmah, u srcu je tebi.
Iz njega se, sada, pomalja pomama;
Stratega Velikog nek' približiš sebi.

Arhetip, Srbija, biće - ali slavno;
taj je tip najbolji, prototip Svemira.
K'o Izrael ti si izabrana davno;
Mihael je tvoje dete, a čuvar tvog mira.


IV

Zbog tog Kneza - tebi, Svet će da se klanja;
Bog je Sveza mira u Zavetu silnom.
Zato sada primi Dar Svetog zaklanja;
zlato je nagrada detetu umilnom.

U Svetome gradu ulice su zlatne;
u kletome adu toga nigde nema.
Prolaznost je, ovde, vladar moći znatne;
Pentakost je, zato, njemu dijadema!

Nek' više ne vlada, prolazi joj vreme;
ček piše, sred ada, bankar Jednog Jemca.
Stepenica, sada, neka spozna breme,
rečenica mira vladike tvog venca.



Ko ovo pročita...

Ko ovo pročita neće biti svestan,
ko to tamo peva isred Beograda.
Ponovo se pita: jesam li bolestan,
ili samo snevam - gde li je balada?

Iz Riznice Neba slivaju se note,
polaznici Raja da svi budu sada.
Izvidnice treba da vide lepote,
prolaznici mnogi da beže iz ada!

Ova vest će, zato, smelo da se širi,
kovan azbest niko zapaliti neće.
Nova svest, k'o zlato, i vrelo, nek' viri,
kovač pest podiže i zali ti cveće...




Pesma je proročanstava kao Česma ovih Svedočanstava - za kraj Sveta Miloga Jagnjeta...