"SVIM NARODIMA" - DEKLARACIJA O KRAJU SVETA

"I propovediće se ovo Evanđelje o Carstvu za svedočanstvo svim narodima, i tada će doći posledak." (Matej 24,14)

Poštovani građani naše još uvek lepe i mile zemlje - Srbije, kao i svi stanovnici ovog malog ali Bogu, svakako, najbližeg Sveta (najbližeg stoga što su samo njegovi stanovnici inficirani kugom greha - destruktivne i smrtonosne sile koja stoji nasuprot savršenom ustrojstvu Univerzuma, u kojem, prema svedočanstvima Svete reči - Biblije, egzistiraju svi Svetovi, kao rajski cvetovi),

Ovom deklaracijom vas, u Ime Gospoda, obaveštavam da je (prema svestrano potvrđenoj hronologiji, zasnovanoj na istorijsko-proročanskom Svedočanstvu Biblije, kao i na natprirodnim potvrdama mog poslanstva) Ovozemaljski poredak (koji je, uglavnom, utemeljen u grehu) došao svom neizbežnom kraju, o čemu, dakle, najpre svedoče pomenute potvrde (natprirodnog karaktera), koje nedvosmisleno govore da je Stvoritelj Suvereni Vladar i Upravitelj svim što se igde i ikada dešava, izuzev, naravno (do određene mere), naše slobode da, ukoliko to hoćemo, umesto dobra izaberemo greh, a budući da je ova vest već tako potvrđena, sve što je, zasad, kada je reč o ovom proglasu, neophodno da znamo, jeste krajnje vreme koje je Ovozemaljskom dobu, u Svojoj velikoj milosti i premudrosti, Bog davno Odredio, o čemu će, međutim - zbog brojnih predrasuda prisutnih odnosno određivanju tačnog vremena kraja - prethoditi kratak osvrt na odgovarajuće Biblijske tekstove.



"Nije VAŠE znati vremena i leta..."

Dela 1,7.

Kada je o ovom predmetu reč, onima koji površno tumače Bibliju sporni su naredni Tekstovi, odnosno Hristove izjave, koje sagledavamo u celosti (kontekstu):

"A o danu tom i času niko ne zna, ni Anđeli nebeski, do Otac Moj Sam. Jer kao što je bilo u vreme Nojevo, tako će biti i Dolazak Sina čovečijeg. Jer kao što pred potopom jeđahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do dana kada Noje uđe u kovčeg, i ne osetiše dok ne dođe potop i odnese sve; tako će biti i dolazak Sina čovečijeg." (Matej 24,36-39).

"Prvu sam ti knjigu napisao o svemu, o Teofile, što poče Isus tvoriti i učiti Do dana kad se uznese, pošto Duhom Svetim zapovedi apostolima koje izabra, Pred kojima i po stradanju svom pokaza sebe živa mnogim i istinitim znacima, i javlja im se četrdeset dana, i govori o carstvu Božjem. I sabravši ih zapovedi im da ne idu iz Jerusalima, nego da čekaju obećanje Očevo, koje čuste, reče, od mene; Jer je Jovan krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom Svetim ne dugo posle ovih dana. A oni onda koji zajedno behu, pitahu Ga govoreći: Gospode! Hoćeš li sad načiniti carstvo Izrailjevo? A On im reče: Nije VAŠE znati vremena i leta koje Otac zadrža u svojoj vlasti; Nego ćete primiti silu kad siđe Duh Sveti na vas; i bićete mi svedoci u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje." (Dela 1,1-8)

Kao što već naslov ovog poglavlja sugeriše, da bi te Hristove izjave bile ispravno shvaćene, neophodno je da u obzir uzmemo činjenice da Ih Je Dao Svojim tadašnjim učenicima, Rekavši, nakon Vakrsenja, Otvoreno: Da nije NJIHOVO da znaju tačno vreme kraja, a, prirodno, stoga da se ne bi opustili ili, čak, pali u veri, za šta, svakako, nikada nema opravdanja, ali je, nažalost, naša sadašnja priroda - budući oslabljena - podložna pogrešivosti (što mnogi sebi dopuste) te Bog, kada Je već Moćan da Pomogne, ovim to i Čini, ali je, sada, kada je se kraj konačno primakao, potreba za prikrivanjem ovog dugo očekivanog časa nestala; štaviše, on je sada i neophodan, jer, u suprotnom, Adventna vest ne bi imala pun kredibilitet (budući, dakle, da bi se svi svakako pitali kada će, tačno, kraj da nastupi, te bi se, u slučaju da nema odgovora, mnogi nećkali i odlagali odluku, pri čemu je jasno i da je Bogu vernost iz straha neprihvatljiva), a k, o čemu je, za potrebe probuđenja i reforme Adventista Sedmog dana (kod nas organizovanih u Hrišćanskoj adventističkoj crkvi), napisano posebno svedočanstvo, koje sagledavamo u celosti, uz neophodnu napomenu - datu i u uvodu stranice o Dokazima mog poslanstva - da je osnovni (numeričko-vremenski) parametar zasnovan na brojevima 7, 12 i 24, koji čine Biblijski brojevni kod, te koje (s' obzirom na činjenicu da 24.12. datira na 7 dana do kraja kalendarske godine) nalazimo i u mom rođendanu,

S' tim u vezi, važno je znati i da je prirodan kraj (te i početak) godišnjeg (te i svih ovozemaljskih) ciklusa, kao što je poznato, prolećna ravnodnevica, koja najčešće nastupa 21.03, odnosno 88. (ili na 2 x 44) dana nakon 24.12. kao dana Svetog koda (ujedno i mog rođendana, uključujući njega ili ne, u zavisnosti od toga da li je određena godina prosta ili prestupna):


Pri ovome je značajan podatak da Je Bog ovu činjenicu istakao već prilikom Stvaranja:

"Potom reče Bog: Neka budu videla na svodu nebeskom, da dele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama; I neka svetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako." (1. Mojsijeva 1,14.15)



Kraj Ovozemaljskog doba

Sve što je - nakon više odlaganja kraja Ovozemaljskog doba (zbog, dakle, neverstva Hrišćanske crkve u gotovo celosti) ostalo da se o njemu kaže, jeste da je on šire određen Znacima u Suncu, Mesecu i zvezdama (Evanđelje po Luki, 21. poglavlje), a, potom, podizanjem (ustoličenjem) Biblijskog kneza Mihaila (Knjiga proroka Danila, 12:1), o čemu je bilo reči u rubrici ovog bloga: "Uvod i dokazi mog poslanstva").

I Biblijska numerologija nedvosmisleno govori isto: da je 21. vek poslednji, a stoga što taj broj čine tri sedmice: 7 + 7 + 7 naspram satanskim 666.

Ovim svedočanstvom se, ujedno, ispunjava jedini Starozavetni praznik koji do danas nije ostvaren, a to su Senice (3. Mojsijeva 23), što je podatak od velike vrednosti svima koji poznaju simboliku ostalih (šest) proročanskih praznika Starozavetnog Bogosluženja!

U daljem tekstu Deklaracije vredna pažnje je i činjenica da i globalan rast populacije (a budući da nas je, prema mnogim izvorima, pre samo 2000 godina bilo tek stotinak miliona) pokazuje da je Biblija istinita i po ovom pitanju (o stvarnoj trajnosti Ovozemaljskog doba), naročito kada imamo u vidu i činjenicu da je reproduktivna moć ranih generacija bila znatno veća od naše, kao i tu da su bile dugovečne, što, međutim, i nije od bitnog značaja budući da sam pomenuti rast (populacije), nasuprot bajkovitim eonima evolucionista, nedvosmisleno govori da je čovek stvoren tek pre nekoliko hiljada godina a sve što nam sada, kada ovo znamo, preostaje, jeste da se svim srcem obratimo Bogu i potom spremimo za NJegov Dolazak, kojeg neće preživeti niko ko, NJegovom silom (koja se stiče molitvom, proučavanjem Svetog Pisma i kontinuiranom borbom protiv svih urođenih i stečenih grešnih sklonosti) ne odnese apsolutnu pobedu nad svakom moralnom slabošću, do mere da će svaka grešna sklonost biti uništena, što će Bog, svakako, učiniti pravovremeno, te neka nam, svima, po našem dopuštenju, bude u Pomoći!