понедељак, 6. март 2017.

Odlaganje nije laganje; pobeda Trampa đavolu je rampa (osvrt na Deklaraciju)

Svoju suverenu vladavinu i ovim svetom, kao Onaj Koji je i od jednog od Svojih najvećih Vesnika svih vremena, Starozavetnog Proroka Danila, sa punim pravom Opisan kao Onaj Koji "...Menja vremena i čase; Smeće i Postavlja careve" (Danilo 2,21), te naročito u ovom periodu, pred samim krajem Ovozemaljskog doba, Bog je Potvrdio i nedavnom inauguracijom 45. predsednika SAD-a, Dajući, ujedno, puninu neophodnog kredibiliteta nosiocu poslednje vesti (koji mu, međutim - a s obzirom na sve dosadašnje dokaze poslanstva - i inače ne manjka).

Ono što mrači ovo otkrivenje, jeste, svakako, razlog novog odlaganja, odnosno ekstremno neverstvo sadašnjih adventista (uz čast veoma, veoma retkim izuzecima, prisutnim uglavnom među onima koje ovdašnji, kao ni ostali upućeni, nisu obavestili o ovom Delu...), koji su svesno prezreli sva (kao, nažalost, i mnoga druga) otkrivenja predstavljena na ovoj internet-stranici, kojima je godina Biblijskog koda (dobijena, kao što znaju svi iole upućeni, množenjem triju najistaknutijih brojeva Biblije, izvedenih - a budući da 24.12. datira na 7 dana do kraja kalendarskih godina - i iz rođendana ove malenkosti: 24 x 12 x 7 = 2016, sa prirodnim završetkom o prolećnoj ravnodnevici) bila poslednja prilika da i kao organizacija zadrže status Božje Crkve.

Otkrivenje Biblijskog koda, kao i značaj upravo pomenute godine, nije, međutim, prošao bez određenog prihvatanja među ovdašnjim (kao i onima iz dijaspore i bivših JU-Republika) vernicima, ali je ono, nažalost, ostalo tek na intelektualnom nivou: bez naročitog duhovnog probudjenja i učešća u širenju Poslednje opomene svetu, zbog čega, dakle, ovaj proglas i formalno predstavlja oporuku adventistima kao organizovanom telu, te će Adventno Delo biti završeno uglavnom ovim otkrivenjima, odnosno prihvatanjem (ili neprihvatanjem) Božje milosti i pravde na individualnom nivou - bez učešća u bilo kojoj sadašnjoj konfesiji, a način će, naravno, biti takav da i stvaranje nove čini apsolutno izlišnim.

Ono što je bitno, jeste da je i novi produžetak vremena milosti dvogodišnji, a Bog ga je, ovom prilikom, tako Koncipirao da ne ostavlja nimalo sumnje (naročito stoga što više neće biti trvenja sa licemernim vernicima, odnosno više nego jalovim crkvama) da je definitivno poslednji.

U rubrici koja se odnosi na dokaze mog poslanstva, kao i u Deklaraciji, naznačeno je, izmedju ostalog, da je 2012, kao 6144. od Stvaranja (jer je deljiva na 12 i 24), bila poslednja odgovarajuća Biblijskom kodu, te je već taj produžetak bio događaj bez presedana u celokupnoj ljudskoj istoriji, no, kao što smo videli, i 2016. je, iako gregorijanska, bila ustrojena kodom, te i 2018. (sa prirodnim krajem o prolećnoj ravnodnevici 2019), da bi sve ostalo skladno Bibliji, nosi njena obeležja (Biblije), ali sada, uglavnom, u ukupnoj trajnosti životnog doba trećeg (te i poslednjeg) Sveštenika Mesijanskog reda (Biblijski poznat kao Red Melhisedeka: Poslanica Jevrejima, 7. poglavlje), čijom se službom Plan spasenja upotpunjuje (a tako što je sam prolazio, i prolazi, sve što Gospod, Isus, kao Bogočovek - Utelovljen i Rođen bez grešnih sklonosti - nije Mogao da Prođe...), koja iznosi 46 godina, koliko je, prema Svedočanstvu Biblije, gradjen Sveti hram u kojem je, za Ovozemaljskog dela Svoje Mesijanske misije, Boravio i Sam Gospod, što takodje ilustruje nepomerivost ovog roka milosti (Sveti hram je i završen nakon 46 godina...).

Sledi odgovarajući Izveštaj Biblije i dokazna argumentacija:

"I reče onima što prodavahu golubove: Nosite to odavde, i ne činite od doma Oca mog dom trgovački. A učenici se Njegovi opomenuše da u pismu stoji: Revnost za kuću Tvoju izjede me. A Jevreji odgovarajući rekoše Mu: Kakav nam znak pokazuješ, da to možeš činiti? Isus odgovori i reče im: Razvalite ovu crkvu, i za tri dana ću je podignuti. A Jevreji rekoše: Četrdeset i šest godina građena je ova crkva, a ti za tri dana da je podigneš? A On govoraše za crkvu tela svog. A kad usta iz mrtvih, opomenuše se učenici Njegovi da ovo govoraše, i verovaše pismu i reči koju reče Isus." Jovan 2,16-22.

Prvi indikativan podatak, kada je reč o smeni predsednika SAD-a, do kojeg sam došao posredno, bio je taj da je Donald Tramp inaugurisan u životnoj dobi obeleženoj trima sedmicama (70 godina, 7 meseci i jednak broj dana, koja, međutim, nije presudna, i nije najtačnija, jer zahteva uključenje samog njegovog rođendana), koji me je odmah asocirao na iskustvo sa jednim od mojih bivših (te i najbližih ikada) saradnika, a stoga što sam rođen 777 dana nakon njega, zatim i što je njegov, kao i Trampov rođendan i starost u godini njegovog izbora za predsednika (a sve, dakle, uz to, u godini Biblijskog koda i neposredno pred produžetak vremena milosti) - odgovarajući.

Naime, Tramp, koji je rođen 1946. (ovde, dakle, nalazimo prvu 46-icu), 2016. je navršio 70 (deljivih na 7, najmarkantniji broj Svetog pisma), dok sa mojim bivšim saradnikom stvari stoje obrnuto: rođen je 1970, te je iste (2016) godine dostigao 46.

Dan njegovog rođenja, dakle, datira 777 dana pre mog, i jeste (što sam, sticajem okolnosti, saznao tek krajem januara ove godine), 46 godina kasnije, dan izbora Trampa za 45. predsednika SAD-a (u godini kada ovde vlada 45. patrijarh, i kada sam uđoh u jednaku životnu dob), odnosno - 08.11:

08.11.1970 - 24.12.1972 = 2 x 365 = 730 dana + 1 (dan) prestupne 1972 = 731 a od 08.11.1970. do 08.11.1972 + 46 dana do 24.12.1972 = 777.

Ovde, dakle, vidimo još jednu potvrdu broja godina mog životnog (te i ovozemaljskog) doba, dok je iskustvo sa tim saradnikom potvrdilo činjenicu da je najavljeni Knez Mihailo zaista slika Samog Gospoda, Isusa, te i Sveštenik istog Reda, jer šta je bio Jovan Krstitelj Gospodu, to je ovaj saradnik bio meni (mada, naravno, ne apsolutno), a iz sledećih razloga:

- on je takođe primio proročki dar, i svoj je rad započeo oko 6 meseci pre mene (početkom marta 2001), koliko je prošlo i između Jovanovog i Hristovog rođendana (Luka, 1. poglavlje), kao i izmedju početaka njihovih misija;

- niz od 777 dana to snažno potvrdjuje;

- takođe činjenica da unutar jedne kalendarske godine od njegovog do mog rođendana sežu i viđenih 46 dana, koji, Biblijskim principom "dan za godinu" (a i bez toga, svakako), označavaju broj godina izgradnje Svetog hrama;

- i moj saradnik je, poput Jovana odnosno Gospodu, svoj rad završio nedugo po početku moje službe, što je sam Jovan (iako tada ne znajući da će se njegova misija završiti tako brzo, te na takav način) izrazio nedvosmisleno: "Onaj treba da raste, a ja da se umanjujem." Jovan 3,30

Tu dolazimo i do činjenice da 08.11 - ali sada i kao dan izbora Trampa - ne datira samo na 46 dana do 24.12. iste godine, već i na 777 dana (uključujući sam 08.11.2016) do mog 46. rođendana, u godini kada će Tramp, rođen 1946, biti star 72 godine (po godini mog rodjenja, 1972). To je, takođe, snažan pečat verodostojnosti i ovog otkrivenja (o produžetku vremena milosti), kao i nepomerivosti novog roka (jer, dakle, Tramp u mojoj 46. godini dolazi do starosnog doba odgovarajućeg godini mog rođenja, te, prema obrnutoj proporcionalnosti: kao što nije moguće da sam rođen ranije nego što jesam, tako je nemoguć i produžetak vremena milosti za više od 72 godine Trampovog životnog doba).

U prilog ovom produžetku - do 46. godine vesnika, ide i činjenica da je Avram, praotac Izraela, rodjen upravo 1946. godine nakon Stvaranja (ta je činjenica prikazana u Deklaraciji, a na osnovu Biblije), jer je ista (a, suštinski, i značajnija) i uloga Mihaila, koji je rođen na jednak broj godina nakon početka javnog dela Isusove Mesijanske misije, odnosno - NJegovog Krštenja, koje, po svedočanstvu istoričara i same Biblije, datira 27. godine Nove ere; dakle, na 1945 godina do 1972, no, kada se uzme u obzir činjenica da sam rođen samim krajem iste, jasno je da se i najveći deo 27. godine može računati, te i da sam doslovno rođjen u 1946. godini nakon Hristovog Krštenja.

Indikativne su i sledeće činjenice:

Trampov rođendan, 14.06, datira 172 dana nakon mog, gde nalazimo 72-ku kao simbol moje godine rođenja, ali, što je, sada, i važnije, i broj godina Adventnog doba u 2016 - godini Biblijskog koda i izbora Trampa, pošto, kao što nam je (već) poznato, Adventno doba teče od 1844, a iste godine tog doba (172-godisnjeg) navršio sam 44 godine (dakle, i tu vidimo odnos obrnutih uloga dvaju brojeva u samim počecima i završecima odredjenih perioda - 72 i 44).

Sa nizom od 777 dana - numerički, i datumski - slaže se i podatak da je 08.11. ujedno 77. dan nakon godišnjice početka mog javnog rada (23.08);

Dan Trampove inauguracije jeste 77. nakon 04.11, tj. značajne godišnjice iz istorije Adventnog pokreta (Mineapoliske konferencije, više puta pomenute i objašnjene u rubrici "uvod i dokazi poslanstva", a, mozda, i u Deklaraciji...), koji je već tada mogao da urodi plodom, a jeste i dan smrti moje majke, takođe vrlo simbolične (i jednako opisane u pomenutim rubrikama).

Veoma je, kada je reč o ovom produzetku vremena, značajan i podatak da je 44. "patrijarh" ovdašnje tradicionalne crkve (koji je vladao u periodu kada je Obama, na upravo pomenutoj godišnjici, 04.11.2008, i to 120. - deljivu na 12 i 24 - izabran za 44. predsednika SAD-a), Pavle, kao takav (44. patrijarh), preminuo na, zaista već frapantnih, 46 dana do kraja 2009. (na 7 godina do godine Biblijskog koda, te 7. dana nakon 08.11), a stoga što označava (ne)predviđen produžetak mog životnog doba od 44. do, dakle, 46.

U istom kontekstu jeste i godišnjica mog (pominjali smo 1946 godina od Hristovog) krštenja (takođe više puta dokazana u istim rubrikama), 08.05, jer datira na 4 x 46 dana do Trampove inauguracije: 08.05 - 08.11 = 184 = 4 x 46

Značajni su (naročito u ukupnom zbiru) i sledeći podaci:

- 08.11. je 147. dan nakon Trampovog rođendana, deljiv na 7 (21 x 7);

- naše rodjendane (isključujući 14.06. i 24. 12) povezuju 192 dana, deljivi na 12 i 24.

To su najznačajnije cinjenice koje (uz važnu napomenu da one nisu i potvrda potpune Bože volje u ovim smenama, niti stvarnih vrednosti karaktera, odnosno dela, tih ljudi), svestrano i nedvosmisleno, ilustruju i apsolutno potvrđuju Božju suverenu upravu i ovim, pobunjenim, svetom, koja će - u sada već konačno definisanom periodu - biti okrunjena Hristovim Drugim dolaskom, u Slavi NJegovog Božanskog Velicanstva!

Tebi, Bože, hrle stope moje,
dok se, ovde, dugi dani broje.
Mnoga leta, jeseni i zime,
krojile su, iz milosti, rime.

Odavno gledam kazaljke Tvog sata;
al' velika nikad malu ne poklapa!
Već me, skoro, i panika hvata:
zar samo odlaganjem kroji mi se kapa!

Vreme, ipak, koncu svome stiže,
jer zlo nema večnu perspektivu!
Nestaje ga, skoro da gamiže,
zato, sada, pišem u kurzivu!

II

Celom dušom znam da kraj je blizu,
jer i razum daje iste note.
Hvalom, stoga, overavam vizu,
gledajući - brojku* Rajske kote.

Izgradnja Tvog Hrama trajala** je dugo,
jer ljudske su ruke kamen postavljale!
Al' tvoj vek je, sada, u celosti, tugo;
nisu rime zalud Tvorca proslavljale!

Jer luk duge sad je već ispunjen spektar,
kazaljke Nebesa i pravda pokreće!
Vreme je da Gospod Toči rajski nektar;
posle dveju zima večno je proleće!

* mojih 46

** 46 godina izgradnje jerusalimskog Hrama





субота, 29. август 2015.

Dragi sugrađani,

Na raskršću vekova, između prolaznosti i večnosti,
naša budućnost čeka na uputnost.

Sa čašću Begova, putem odanosti i spremnosti,
sadašnju zloslutnost menjajmo za budnost.

Pod vlašću kmetova, ispraznosti i nestalnosti,
i nadobudnost vlada kao bludnost.

Hodočašću vekova, irealnosti i teatralnosti,
prispelo je vreme da se preokrene...



Prezentacija

Prezentacija ova Božanskog je kova;
otadžbinu svoju svi gradimo sada.
Dokumentacija poslanstva ideal je snova,
za sudbinu tvoju peva se balada.

Pesma samog Raja do Neba sve vodi;
Česma Božja spaja i crno i belo.
Note njene ljubav, sama, ovde rodi,
ko te njom dobije, alal mu je delo!

Iz Riznice Raja dolazi ti ona,
za budućnost svetlu otadžbine tvoje.
Izvidnice neka lupaju u zvona,
jer uputnost vredi kad nebo svetlo je!




Iz riznice Nebeske mudrosti

Živa i inteligentna bića Može da Stvori samo Živ i Inteligentan Stvoritelj (jer, prirodno, niko ne može da nam pruži ono što sam nema).

Tvar bez Tvorca borba je bez borca (posledica bez uzroka poledica je pre roka: tokom leta ona ti ne smeta - jer je nema, te si bez problema - ali tvar jeste prava stvar: k'o borac u borbi i Tvorac u tvorbi)

Onaj Što nas jednom Stvori lako smrt Obori, te za poštenje sledi vaskrsenje (kad se držiš časti i smrt mora pasti).

Život nije stvoren da bude pokoren (do poslednjeg daha živiš ga bez straha, ali strah od smrti - KO će ga Zatrti).

Kada je Bog Stvarao Zlog je i Očarao (estetika je kao etika: krasi dela da spasi tela)
Uz delo ljubavi telo ne gubavi; kad joj se preda jad mu se ne da.

Pasterov zakon nije gangsterov zaklon (postojanje Boga odstojanje je zloga; za zlotvora eto zatvora).

Gde ima poraženih - nema pobednika (gde su jedni pogaženi, tu su svi poraženi).

Ko se takmiči pobedom se diči; ko se čašću nosi pobedu odnosi (i bez borbe pune su mu torbe, jer bližnjeg kad štediš i čast si zavrediš).

Bogatstvo - kad stoji, uzalud se broji (isprazna je slava kazna ludih glava, jer zalud moljen retko biva voljen).

Ko bližnjem daje sreću ne izdaje (najmanje jedan tada nije bedan).
A od srca dato navrca i zlato (spas je poštenja kompas Vaskrsenja, te ko bližnjeg ljubi sebe ne pogubi).

Koga ego steže za presto se veže, a ko čast ti daje vlast mu i pristaje.
Ko sebe slavi tebe zapostavi, a prijatelj pravi i portfelj ostavi.

Ko sebe pobedi gubitak mu vredi :-) (život bez greha tad* je ćivot peha).
* Kad ga sam ne živiš samo mu se diviš (a to je tvoj peh - mrtav nek' je greh).



Venac

Na zgarištu - tvom, Srbijo,
kao na stratištu nastavamo sada.
Moral tvoj se nekud izgubio;
mural, zato, slika mu balada.

Ta je slika poetskoga tipa,
da je dika svakome ko hoće,
da i ona, poput arhetipa,
Vasiona bude, da beremo voće!

Rajskog ploda iz svemirskog broda,
zmajskog roda niko ubrat' neće!
Karakteri, uvek, jesu nepogoda,
kad dilberi krojači su sreće!


II

Za Srbiju, sada, ginu Sveštenici,
Utopiju da bi Kosmosu priveli.
Venac pletu Niskoj stepenici;
studenac nek' poji kad to Gospod Veli.

Svi zajedno, stoga, prenimo se odmah,
jer svejedno nije šta će s' nama biti!
Pesmu ovu piše odmetnuti monah;
Česmu vode bistre više neće kriti!

Adventisti nek' su na gordoj im listi,
k'o statisti žmurke istoriju grade!
Jer sluga je sebi ko se zlu kopisti,
al' poruga Bogu uzrok je opsade.


III

NJihove će Crkve opsadu da trpe,
pikove će dame sve da iznenade!
Iz Riznice neba vodu neka crpe,
jer prznice čeka lek Rajske balade.

Kraj je Sveta, sada, na obzorju nama;
Raj nek' cveta odmah, u srcu je tebi.
Iz njega se, sada, pomalja pomama;
Stratega Velikog nek' približiš sebi.

Arhetip, Srbija, biće - ali slavno;
taj je tip najbolji, prototip Svemira.
K'o Izrael ti si izabrana davno;
Mihael je tvoje dete, a čuvar tvog mira.


IV

Zbog tog Kneza - tebi, Svet će da se klanja;
Bog je Sveza mira u Zavetu silnom.
Zato sada primi Dar Svetog zaklanja;
zlato je nagrada detetu umilnom.

U Svetome gradu ulice su zlatne;
u kletome adu toga nigde nema.
Prolaznost je, ovde, vladar moći znatne;
Pentakost je, zato, njemu dijadema!

Nek' više ne vlada, prolazi joj vreme;
ček piše, sred ada, bankar Jednog Jemca.
Stepenica, sada, neka spozna breme,
rečenica mira vladike tvog venca.



Ko ovo pročita...

Ko ovo pročita neće biti svestan,
ko to tamo peva isred Beograda.
Ponovo se pita: jesam li bolestan,
ili samo snevam - gde li je balada?

Iz Riznice Neba slivaju se note,
polaznici Raja da svi budu sada.
Izvidnice treba da vide lepote,
prolaznici mnogi da beže iz ada!

Ova vest će, zato, smelo da se širi,
kovan azbest niko zapaliti neće.
Nova svest, k'o zlato, i vrelo, nek' viri,
kovač pest podiže i zali ti cveće...




Pesma je proročanstava kao Česma ovih Svedočanstava - za kraj Sveta Miloga Jagnjeta...